Povodom 34. godišnjice ustroja 76. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske, danas su, 28. listopada, u organizaciji Udruge Hrvatskog časničkog zbora Pakrac–Lipik i pod vodstvom Marijana Čapeka, predsjednika Udruge, položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve poginule branitelje te pripadnike 76. bataljuna koji su se borili i dali svoje dragocjene živote na pakračko-lipičkoj bojišnici.
Kroz molitvu, okupljeni suborci, obitelji poginulih i predstavnici lokalnih vlasti prisjetili su se hrabrosti onih koji su stali u obranu svoga doma. Njihova žrtva i danas odzvanja u svakoj ulici, trgu i svakom sjećanju ovoga kraja, podsjećajući nas da sloboda nikada nije darovana nego izborena.
„Prvenstveno bih se želio zahvaliti gradonačelniku Grada Lipika Vinku Kasani na podršci u današnjem obilježavanju 34. godišnjice 76. samostalnog bataljuna te gradonačelniku Grada Pakraca Tomislavu Novincu na podršci i za komemoraciju 6. listopada u Gornjoj Obriježi. Njihova potpora puno znači za očuvanje sjećanja na sve poginule branitelje“, rekao je Marijan Čapek u svom obraćanju te pozvao na zajedničku molitvu, polaganje vijenaca i paljenje svijeća kao simboličan čin zahvalnosti prema onima koji su svoje živote ugradili u temelje naše slobode.
Polaganjem vijenaca na spomen-obilježjima poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu u Pakracu, na groblju u Lipiku te na Trgu hrvatskih branitelja u Lipiku, odana je počast svima koji su svojom hrabrošću ispisali najponosnija poglavlja novije hrvatske povijesti.
Na Trgu hrvatskih branitelja, Marijan Čapek pročitao je odlomak o formiranju bataljuna iz knjige autora Branka Križana, koja je značajno izdana 6. listopada u Pakracu i posvećena upravo 76. samostalnom bataljunu kao trajni pisani spomenik svima koji su branili pakračko-lipičko područje. Autor Križan, koji je i sam bio prisutan na obilježavanju, svojom knjigom je sačuvao uspomenu na borce i njihovu hrabrost.
Trideset i četiri godine poslije, 76. samostalni bataljun ostaje simbol hrabrosti, zajedništva i ljubavi prema domovini te nasljeđe koje se s ponosom prenosi na nove generacije, kao trajni podsjetnik da je sloboda najveća vrijednost koju narod može imati. I dokle god se njihova imena budu spominjala, a svijeće palile u tišini sjećanja, njihova žrtva neće biti zaboravljena.
