Otvoreni sat povijesti za građane: Vrijednosti pakračke povijesti i baštine

Od kada je postojala kovnica novca u Pakracu, kakav je bio njezin značaj, koje su legende o banovcima povijesna činjenica do osnovnih obilježja crkve sv. Pantelejmona kod Tornja kao najvrjednijeg spomenika kulturne baštine govorili su sinoć Branko Križan i Stjepan Benković, profesori povijesti i članovi Povijesnog društva Pakrac – Lipik, na otvorenom satu povijesti za građane u Muzeju grada Pakraca u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja.

Iako kovnica novca datira iz 1256. godine, a srednjovjekovna isprava nastala u mađarskom gradu Ostrogonu to i dokazuje, smatra se da je ona djelovala i ranije, rekao je profesor Križan. Jedan od osnovnih razloga između autonomnog hrvatskog novca i novca kovanog u Ugarskoj je u kvaliteti hrvatskog novca u cijelom razdoblju kovanja, razlika je bila u veličini i težini kovanice te u čistoći srebra. Najljepši i najcjenjeniji bio je upravo slavonski banovac ubrzo prihvaćen kao platežno sredstvo i izvan područja kojem je bio namijenjen. Tako slavonske banovce su pronalazili, osim Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u Rumunjskoj, Srbiji, Mađarskoj i Sloveniji. Križan je u predavanju opisao i simboliku ove cijenjene pakračke monete naglasivši kako niti danas nismo svjesni koja je povlastica bila imati kovnicu novca jer je u to vrijeme ona bila neka vrsta ministarstva financija. Točan razlog premještanja kovnice iz Pakraca u Zagreb se ne zna, Križan pretpostavlja da je ona premještena jer je u Zagrebu bilo sjedište biskupije, no arheološka istraživanja kojih do danas nije bilo na području Pakraca zasigurno bi dali odgovore na mnoga pitanja.

O specifičnosti crkve sv. Pantelejmona kod Tornja govorio je profesor Stjepan Benković naglasivši kako je ona dragulj srednjovjekovne arhitekture na cijelom europskom kulturnom prostoru. Dvije najveće vrijednosti ove građevine su trolisni tlocrt i svod koju nema niti jedna crkva na području Hrvatske i prostoru cijele srednje Europe. Geometrijski oblik crkve je potpuno savršenstvo i onaj koji je gradio crkvu je izuzetno poznavao matematiku i renesansno graditeljstvo, istaknuo je Benković.

Pretpostavlja se da je ona nastala u 15. stoljeću kao katolička zavjetna kapela sv. Trojstva na prostru koji je tada pripadao bogatoj mađarskoj plemićkoj obitelji Tetenji. U razdoblju nakon oslobađanja od Turaka crkva je napuštena i u ruševnom stanju, a iz popisa stanovništva iz 1698. godine prvi put se spominje Toranj kao pravoslavno selo. 1797. godine dolazi u posjed Pravoslavne crkve koja ju i obnavlja te dobiva patronu sv. Pantelejmon i koristi ju za bogoslužje sve do 1931. godine. 1962. godine crkva je rješenjem Konzervatorskog zavoda dobila svojstvo spomenika kulture,  1976. ulazi u program kulturnog razvitka Hrvatske, a 1990. je krenula obnova koju je prekinuo Domovinski rat. Obnova se nastavila 1993. godine te nakon toga više nitko ne vodi brigu o ovoj vrijednoj građevini sve do 2009. godine kada je Povijesno društvo Pakrac – Lipik počelo uređivati okoliš ove crkve.

Profesori Križan i Benković istaknuli su kako je povijest Pakraca i okolice još uvijek neistražena, a slučajnim pronalascima dokazuju se bogatstvo i vrijednost pakračke povijesti te kako bi sustavna arheološka istraživanja zasigurno pokazala još i više. Dodali su kako je na nama da takve dragulje naše povijesti i sačuvamo.

Comments are closed.